Imaj svoj cilj

U Heseovoj Sidarti nalazimo zapis o dvojici monaha, koji je osnova za našu poruku. Sidarta pita Govindu: „Kuda si krenuo, prijatelju moj?“
„Nikud, mi monasi uvek smo na putu iz mesta u mesto. Oduvek je tako. A ti, Sidarto kuda si ti krenuo?“ Sidarta reče:
„Sa mnom je isto što i s tobom prijatelju. Nikud ne idem.“
Život bez određenog cilja ne sme da bude naš izbor. „ Ako ne znaš kuda ideš, nećeš nikuda ni stići.“
Cilj daje smisao svakom danu, celokupnom životu. „Onaj ko zna kuda ide, nikada nije izgubljen.“
Zahtevi savremenog života često bivaju preveliki a da time ne pružaju dovoljno mogućnosti. Takva situacija pogoduje obeshrabrenju, melanholiji koja nije dobra za održanje zdravog i srećnog života. Uz sve to, okolnosti koje prate život, gubitak zdravlja, posla, statusa, neuspesi neminovne promene, udaljavaće nas od ciljeva koji su predstavljali neki orijentir u životu. Možda dve najugroženije kategorije su mladi puni energije, ali bez jasnog cilja i starije generacije koje su izgubile neke oslonce poput zdravlja, posla, statusa… Kako se suprotstaviti nametnutim okolnostima, kako nastaviti dalje, kako izaći iz tunela besciljnosti, čiji mrak je tako neprijatan.
Dobar savet nalazimo u knjizi vladike Velimirovića – Molitva na jezeru: „Vaš cilj, vaše je oružje.“
Da nas okolnosti ne bi pretvorile u olupinu prepuštenu snazi valova, rešenje je samo u cilju koji će nam uliti dodatnu snagu. Cilj nadahnjuje, podstiče, mobiliše, aktivira: Cilj nosi klicu iz koje izrasta volja toliko značajna za poduhvate, napor koji donosi rezultat.
„Maraton“ nije samo staza duga 42.000 metara. Maraton nije samo sportska disciplina za prolivanje znoja. Maraton je svojevrsni udžbenik života posebno kada u njemu učestvuju takmičari velikog srca. Na Njujorškom maratonu 1999. godine učestvovala je 31.000 učesnika. Kamere su ispratile takmičara koji je prvi prošao kroz cilj i zasluženo poneo lovorov venac, ali Njujork tajms danima je pisao o takmičarki koja je poslednja prošla kroz cilj. Posle trideset sati, pedeset minuta i petnaest sekundi Zoi Koplović (Zoe Koplowitz) stigla je na cilj. Iako je bila bolesna od multiple skleroze, dijabetesa, a uz to je pre trke pala i polomila rebro i iščašila rame, nije odustajala. Trideset sati podrazumeva da je „trčala“ dok je bio dan, nastavila da „trči“ celu noć i veći deo sledećeg dana. Međutim ona je imala cilj koji joj je davao snagu i osvetljavao mračnu stazu u noći.
Mnogi nisu stigli do cilja, ne zato što nisu mogli da dođu do njega, već zato što ga nisu ni imali. Zato postavimo cilj za svaki dan. Živimo za svoj životni cilj. Samo sa ciljem, jutra će biti vedra, puna sjaja, života. Cilj za koji ustajemo, cilj za koji živimo biće najlepša nota koja je ukomponovana u muzički komad koji se zove život. Naša posvećenost cilju biće formula za postizanje uspeha.